Sve veće oslanjanje na Wi-Fi povezivost dovelo je u prvi plan potrebu za pronalaženjem mreža bez lozinke, osobito kada smo u pokretu.
Besplatne aplikacije koje obećavaju otkriti i omogućiti pristup nezaštićenim Wi-Fi mrežama stekle su popularnost. Ali kako točno te aplikacije rade?
U ovom ćemo članku istražiti funkcioniranje besplatnih aplikacija za otkrivanje Wi-Fi mreža bez lozinke i raspravljati o sigurnosnim implikacijama koje dolaze s tim postupkom.
Otkrivanje Wi-Fi mreža
Besplatne aplikacije za otkrivanje WiFi mreža bez lozinke koriste mehanizam koji se zove skeniranje mreže. Te aplikacije koriste hardver uređaja, kao što su ugrađene Wi-Fi antene, za traženje dostupnih bežičnih mreža u tom području.
Kada pokrenete takvu aplikaciju, ona počinje skenirati radiofrekvencijske kanale, identificirajući vidljive Wi-Fi pristupne točke.
Mrežna baza podataka
Mnoge od tih aplikacija održavaju bazu podataka poznatih Wi-Fi mreža. Ovo uključuje informacije o otvorenim mrežama, javnim mrežama i mrežama na koje su se korisnici prethodno spajali.
Kada koristite takvu aplikaciju, ona uspoređuje otkrivene mreže s ovom bazom podataka kako bi utvrdila je li neka od njih nezaštićena ili je korisnik već povezivao na nju.
Upotreba zadanih lozinki
Druga metoda kojom besplatne aplikacije mogu pomoći u "otkrivanju" Wi-Fi mreža bez lozinke uključuje korištenje unaprijed definiranih zadanih lozinki. Mnogi usmjerivači dolaze s tvornički zadanim lozinkama koje korisnici često ne mijenjaju.
Aplikacije mogu pokušati pristupiti tim usmjerivačima koristeći zadane lozinke, a ako ih korisnik nije promijenio, aplikacija će se moći spojiti na mrežu.
Sigurnosne implikacije
Iako se ove aplikacije mogu činiti zgodnima, one također imaju ozbiljne sigurnosne implikacije. Prvo, spajanjem na nepoznate Wi-Fi mreže riskirate izlaganje svojih podataka mogućim napadima.
Hakeri mogu postaviti lažne mreže za presretanje osobnih i povjerljivih podataka. Korištenje aplikacija koje se automatski povezuju s mrežama bez lozinke ili nepoznatim mrežama može biti rizično.
Nadalje, korištenje unaprijed definiranih zadanih lozinki predstavlja kršenje sigurnosti usmjerivača.
Usmjerivači dolaze s ovim lozinkama upravo za korisnike da ih promijene kako bi se osigurala njihova zaštita.
Pokušaj pristupa usmjerivačima pomoću ovih zaporki u nekim se slučajevima može smatrati zlonamjernom aktivnošću.
Zaključak
Iako je ideja o pristupu Wi-Fi mrežama bez lozinke primamljiva, ključno je razumjeti funkcioniranje besplatnih aplikacija koje nude ovu funkciju.
Kibernetička sigurnost sve je veća briga i zaštita vaših podataka uvijek bi trebala biti glavni prioritet.
Umjesto korištenja aplikacija koje mogu ugroziti sigurnost, preporuča se odlučiti se za pouzdane i sigurne Wi-Fi mreže, čak i ako to zahtijeva unos lozinke. Praktičnost ne bi trebala nadjačati sigurnost.
